“Digital footprint”
Osobni “digital footprint” je ovdje već prije spominjan. Riječ je o količini osobnih datoteka (mailova, dokumenata, slika, videa, glazbe i sl.) koje korisnik vuče za sobom s računala na računalo.
Radi se o datotekama za koje nije dovoljno da sjede negdje u backupu, već nam moraju stalno biti nadomak prsta. Zahtjevniji korisnik često za sobom vuče nekoliko gigabajta takvih podataka. Na većini sustava te je podatke neophodno dobro i jasno kategorizirati pomoću sustava direktorija (neću reći foldera ili pretinaca).
S velikom količinom datoteka taj sustav direktorija postaje poprilično dubok. Naime količina se datoteka u jednom folderu mora držati čvrsto pod kontrolom ako želimo zadržati brz, intuitivan i efikasan pristup. Manje datoteka u direktoriju s druge strane uvjetuje veći broj direktorija.
“Going horizontal”

Godinama sam bio izrazito skeptičan u pogledu wide screen monitora. Razmišljanje je išlo otprilike ovako: dok meni evidentno trebaju dublji monitori “portrait” formata (dubina ekrana je zgodna stvar ako puno programirate, pišete, ili provodite vrijeme u terminalu) proizvođači hardvera meni za inat uporno potenciraju upravo suprotan koncept, wide screen format i još za njega traže više novaca.
CLI magic - otvori se “fajle”

Ovo je post za nerdove i ostale “…” koji kao i ja (a tko zna zašto☺) vole raditi iz “comand line” sučelja (da, onog crnog ekrana s bijelim slovima što ga neki zovu terminalom).
Da se razumijemo: Linuxovo shell (“command line”) okruženje je ipak razvijenije, ugodnije za rad i opremljeno s puno više programčića od OS X-ovog terminala i često se u macovom promptu napredni linux korisnik osjeća sputano. No pokoji biser apple-ove filozofije je i ovamo morao zalutati. I naravno, kad Apple nešto napravi dobro, briljira. Evo dakle jedne od rijetkih stvari gdje OSX može nečem poučiti Linux u CLI okolini.
U čemu pisati na računalu?

Na pitanje u čemu pisati na računalu (a da pri tom mislimo na duže članke, radove, knjige…) gotovo uvijek ćete dobiti odgovor: pa u nekom tekst procesoru. Pri tom će misliti na MS Word, Wordperfect ili Openoffice. No svatko tko puno piše ubrzo shvati da tekst procesori nisu alati za pisanje već za oblikovanje teksta. Proces pisanja (dužih tekstova) je takav da se ne piše redom nego se gotovo stalno mijenja cijeli tekst. Tekst procesori doduše ne onemogućavaju ovakav pristup, ali mu niti ne pomažu.
Linux good, OSX bad i vice versa
Linux ili OSX? Dilema nimalo laka. I jedan i drugi sustav nude vrhunske funkcionalnosti, sigurnost, pouzdanost i užitak u radu. Jedan je više usmjeren k rezultatima, produktivnosti i lakoći korištenja (OSX), drugi prema otvorenosti, fleksibilnosti i prema lakoći razvoja i prilagodbe (Linux). I jedan i drugi nude robusnu, skalabilnu i tehnološki naprednu platformu koja je u stanju obavljati široki raspon zadataka.
O stranicama
Toni Milovan - bavi se problematikom organizacijskog nastupa na internetu. Asistent je na “Odjelu za ekonomiju i turizam” Sveučilišta u Puli pri smjeru “Poslovna informatika”, a u FWD grupi (web agencija) surađuje kao CMS integrator, konzultant i voditelj web projekata.
Kao unix sistem inženjer i voditelj računalnog sustava ima iza sebe sedmogodišnje radno iskustvo, a tijekom radnog vijeka surađivao je na više od 50 web projekata u raznim ulogama od html kodera, programera do voditelja web projekata, te na nekoliko drugih IT projekata.
Voditelj je lokalizacije TYPO3 content management sustava na hrvatski jezik, autor je popularne “T-ish” serije tema za Gnome/Linux grafičko sučelje, a bavi se i problematikom implementacije Open Source rješenja u komercijalnom okruženju.
Polaznik je poslijediplomskog magistarskog studija “Informatički management” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a završio je jednogodišnji program “Management u e-learningu” u organizaciji CARNeta i Sveučilišta iz British Columbije, Kanada.
>




Komentari