Linux good, OSX good, ma i Windows good
Rijetko se dogodi da je određeni koncept podjednako dobro implementiran na sva tri danas dominantna operativna sustava. Zato takvu priliku valja obilježiti adekvatnim naslovom iako sam članak i nema direktne veze sa spomenutim OS-ovima.
Koncept o kojem ću nešto reći zove se “text expansion” i pravo je čudo da ga ni jedan od spomenutih operativnih sustava “tvornički” ne podržava. “Text expanision” alati nam omogućavaju da tekst koji često pišemo, napišemo kraticom. Moj će laptop npr. kad god ja (i u bilo kojoj aplikaciji bio) napišem LP, uredno napisati:
Uredan stol produkt je bolesnog uma
Svako malo pročitam kakav članak o tome kako treba organizirati i koristiti “desktop” odn. radnu površinu osobnog računala. Autori najčešće zastupaju jedno od dva krajnje suprostavljena stajališta. Jedni inzistiraju na potpuno čistoj radnoj površini, bez datoteka, sa pokojim “launcherom”, “shortcutom” i to je to. Na Macu fanatici idu dotle da se koriste aplikacije koje u potpunosti skrivaju desktop i čine ga nedostupnim.
Druga struja autora je jednako čvrsta u zastupanju stava da se sva organizacija datoteka treba odvijati onako kako je to izvornim GUI preporukama predloženo, dakle upravo kroz i preko desktopa i nikako drugačije. Imaju desktop prepun foldera od kojih sve počinje, i koji su onda vrata prema dubljim strukturama direktorija.
Inzistirati na jednom ili drugom je možda dobro zbog discipline, držanja reda ili principa ali je zapravo glupo.
“Going horizontal”
Godinama sam bio izrazito skeptičan u pogledu wide screen monitora. Razmišljanje je išlo otprilike ovako: dok meni evidentno trebaju dublji monitori “portrait” formata (dubina ekrana je zgodna stvar ako puno programirate, pišete, ili provodite vrijeme u terminalu) proizvođači hardvera meni za inat uporno potenciraju upravo suprotan koncept, wide screen format i još za njega traže više novaca.
Korisničko sučelje
Prije otprilike godinu dana odlučio sam napraviti eksperiment.
Kako je svaka web stranica 80% korisničko sučelje s jedne strane i 20% informacija s druge, podrazumijeva se da web developer mora dobro poznavati i razumijeti pravila user interfaceing-a. Odn.u našem slučaju mora poznavati pravila na kojima počiva interakcija čovjeka i računala. Gotovo je nemoguće napraviti web site kojim će se korisnici često služiti bez dubljeg razumijevanja ovog područja.
Korisničko sučelje (user interface - UI) glavno je pomagalo korisniku za pregledavanje informacija objavljenih na web site-u, a kako se web tehnlogija razvija, pravila koje se moraju pri njegovoj izradi poštivati trebala bi zapravo biti vrlo slična kao i pravila za izradu klasičnih aplikacija.
Da bi potvrdio ovu pretpostavku (i dokazao samom sebi da sam ovladao ovim područjem) prije godine dana odlučio sam napraviti GTK2 temu (korisničko sučelje) za Gnome/Linux radnu okolinu primjenjujući ista pravila kao da razvijam sučelje web stranice.
“Mystery meat” navigacija
“Mystery meat” navigacija je možda najgora pogreška koju dizajner može napraviti dok dizajnira web stranice.
Prema usability ekspertu Vincetu Flandersu “Mystery meat navigacija jest vrsta korisničkog sučelja koja se posebno često pojavljuje kod web stranica, a koje je napravljeno tako da je korisniku izrazito teško shvatiti što koja stavka izbornika ili navigacije predstavlja, ili čak ŠTO je na stranici izbornik odn. navigacija”.
Korisničko sučelje i velike rezolucije
Nabolji način za povećati produktivnost korisnika računala jest dati mu monitor s velikom rezolucijom.
To više i nije neki problem uz ovakvo padanje cijena LCD ekrana. Problem kod velike rezolucije je u tome što se postojeće desktop sučelje ne prilagođava najbolje jako velikim rezolucijama, kažu u članku iz Computerworlda.
Ako je to problem kod desktopa gdje programer poprilično dobro kontrolira okolinu, kakav će tek problem predstavljati web developerima koji se moraju nositi s različitim rezolucijama, a na raspolaganju imaju vrlo ograničeni set alata i standarda?
Izgleda da će fluidni dizajni i fontovi kojima se automatski mijenja veličina uskoro postati obavezni.
O stranicama
Toni Milovan - bavi se problematikom organizacijskog nastupa na internetu. Asistent je na “Odjelu za ekonomiju i turizam” Sveučilišta u Puli pri smjeru “Poslovna informatika”, a u FWD grupi (web agencija) surađuje kao CMS integrator, konzultant i voditelj web projekata.
Kao unix sistem inženjer i voditelj računalnog sustava ima iza sebe sedmogodišnje radno iskustvo, a tijekom radnog vijeka surađivao je na više od 50 web projekata u raznim ulogama od html kodera, programera do voditelja web projekata, te na nekoliko drugih IT projekata.
Voditelj je lokalizacije TYPO3 content management sustava na hrvatski jezik, autor je popularne “T-ish” serije tema za Gnome/Linux grafičko sučelje, a bavi se i problematikom implementacije Open Source rješenja u komercijalnom okruženju.
Polaznik je poslijediplomskog magistarskog studija “Informatički management” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a završio je jednogodišnji program “Management u e-learningu” u organizaciji CARNeta i Sveučilišta iz British Columbije, Kanada.
Komentari