Toni Milovan

Svako malo pročitam kakav članak o tome kako treba organizirati i koristiti “desktop” odn. radnu površinu osobnog računala. Autori najčešće zastupaju jedno od dva krajnje suprostavljena stajališta. Jedni inzistiraju na potpuno čistoj radnoj površini, bez datoteka, sa pokojim “launcherom”, “shortcutom” i to je to. Na Macu fanatici idu dotle da se koriste aplikacije koje u potpunosti skrivaju desktop i čine ga nedostupnim.

Druga struja autora je jednako čvrsta u zastupanju stava da se sva organizacija datoteka treba odvijati onako kako je to izvornim GUI preporukama predloženo, dakle upravo kroz i preko desktopa i nikako drugačije. Imaju desktop prepun foldera od kojih sve počinje, i koji su onda vrata prema dubljim strukturama direktorija.

Inzistirati na jednom ili drugom je možda dobro zbog discipline, držanja reda ili principa ali je zapravo glupo.

Desktop je zamišljen kao metafora stvarnog radnog stola. Površinu radnog stola koristimo da bi imali pregled nad stvarima/projektima koje trenutno radimo. Kad počinjemo određeni posao najčešće krećemo sa praznim, čistim i koliko-toliko urednim stolom. Tokom rada na stolu se gomilaju stvari koje su nam potrebne da bi posao odradili. Ne držimo ih u ladicama jer imamo bolji pregled nad njima kad su na površini stola i kad imamo brz pristup do njih. Kad smo s projektom ili ciklusom gotovi (na kraju radnog dana npr.) najčešće razvrstamo i posložimo materijale te pospremimo stol.

I sama radna površina računala najbolje funkcionira ako ju koristimo na sličan način. Evo zašto:

Ukoliko inzistiramo na čistom desktopu imamo resurs koji zapravo i ne koristimo, što je šteta. Prazna desktop površina jednostavno nema nikakvu funkciju, ne pomaže u radu i ne služi ničemu osim da eventualno prikazuje “lijepu sličicu”.

Ukoliko s druge strane desktop koristimo kao osnovu organizacije datoteka na računalu vrlo ga brzo pretrpamo i zakrčimo te izgubimo preglednost i kontrolu nad sadržajima koji se na njemu nalaze. Desktop je jednostavno premalen da bi zadovoljio potrebe efikasnog upravljanja datotekama.

Za što je onda desktop zapravo dobar? U osnovi desktop pruža dobru preglednost (ako nije pre-zakrčen) i lako mu je pristupiti (najčešće jednim klikom na “minimiziraj sve”). To ga čini idealnim alatom za pristup datotekama koje često koristimo ili na kojima radimo. Pokretanje aplikacija je ionako dostupno na mnogo drugih (i boljih) načina.

Pobornici čistog desktopa će reći (s pravom): ako počnemo gomilati datoteke na desktopu ubrzo ćemo se naći zatrpani gomilom nekategoriziranih i nerazvrstanih datoteka koje je teško zamijetiti. No ukoliko svaki dan krenemo s čistim i urednim desktopom i ukoliko desktop pospremimo nakon svakog radnog dana (ili poslovnog ciklusa) dobivamo najbolje iz oba svijeta.

Pospremanje na kraju nas tjera da datoteke držimo urednima i razvrstanima, a slobodno korištenje desktopa tokom radnog ciklusa (npr. radnog dana) nam daje brz pristup datotekama i oslobađa nas potrebe da stalno mislimo na to kamo koja datoteka spada.

Štoviše, danas kad nam velik dio datoteka dolazi emailom, putem weba ili putem memory stickova često prije obrade dokumenta i nemamamo potpunu ideju kamo bi ona trebala spadati. Puno je brže dakle baciti ju na desktop nego tražiti pravi folder za nju u našoj ionako složenoj strukturi. S druge strane nakon što smo je obradili, na kraju radnog dana, imamo puno kompletniju sliku kamo ju svrstati. Da ne govorimo da je efikasnije potrošiti 10 minuta na kraju dana za razvrstavanje, nego stalno “navigavati” do direktorija gdje se neka od datoteka mora nalaziti.

Stoga ja, usprkos većini “productivity” gurua koristim kombinirani pristup koji se može ovako opisati:

1. Ujutro započeti s urednim desktopom koji ima par “shortcut foldera” za pristup najbitnijim folderima, diskovima i računalu te temp folder.
2. Tokom dana sve nove, novopristigle i one datoteke na kojima radimo trpati na desktop. Podesiti web preglednik i ostale aplikacije gdje je to moguće da se sve automatski snima na desktop. Iznenađujuće je koliko se vremena uštedi ako ne moramo sa svakim “save as” dialogom razmišljati gdje što ide.
3. Kad se desktop zatrpa, drag & drop metodom intuitivno složiti hrpice srodnih datoteka.
4. Na kraju radnog dana (ili radnog ciklusa ako dan nije odgovarajuća mjera) sve datoteke osim onih s kojima smo ujutro počeli razvrstati i pospremiti u sustav direktorija.
5. Sljedećeg jutra početi iznova.

Pozitivni rezultati ovakvog pristupa su ubrzo vidljivi. Vrlo brzo gotovo da nema pogrešno arhiviranih ili ne-arhiviranih datoteka na računalu. Za pronalaženje arhiviranih datoteka potrebno je puno manje vremena nego prije obzirom da su većinom točno i promišljeno kategorizirane. Zagubiti datoteku ovako je puno teže.

Uredan desktop ujutro i na kraja dana osigurava “peace of mind” odnosno mirnu dušu, a kreativno korištenje desktopa tokom posla omogućuje nam da se usredotočimo na sam posao i da bar na kratko zaboravimo računalo na kojem radimo.