Toni Milovan

Osobni “digital footprint” je ovdje već prije spominjan. Riječ je o količini osobnih datoteka (mailova, dokumenata, slika, videa, glazbe i sl.) koje korisnik vuče za sobom s računala na računalo.

Radi se o datotekama za koje nije dovoljno da sjede negdje u backupu, već nam moraju stalno biti nadomak prsta. Zahtjevniji korisnik često za sobom vuče nekoliko gigabajta takvih podataka. Na većini sustava te je podatke neophodno dobro i jasno kategorizirati pomoću sustava direktorija (neću reći foldera ili pretinaca).

S velikom količinom datoteka taj sustav direktorija postaje poprilično dubok. Naime količina se datoteka u jednom folderu mora držati čvrsto pod kontrolom ako želimo zadržati brz, intuitivan i efikasan pristup. Manje datoteka u direktoriju s druge strane uvjetuje veći broj direktorija.

Svako popuštanje discipline i urednosti dovodi do zbrke i pomutnje. Najčešće korisnici imaju nekoliko direktorija za sakupljanje datoteka u kojima vlada popriličan nered, a koje u redovitim periodima prazne, prebacujući datoteke kategoriziranu strukturu.

Problem kod ovakve kategorizacije je što jedna datoteka može pripadati samo jednom folderu, što kad imate jako puno direktorija znatno otežava traženje.

OSX je (trenutno i nažalost) jedini operativni sustav koji nudi (funkcionalne) napredne alate za upravljanje osobnim (i ostalim:)) datotekama. Spominjao sam već Spotlight, no veću i važniju ulogu imaju dvije važne funkcionalnosti:

1. Mogućnost tagiranja datoteka podržana direktno kroz filesystem
2. Mogućnost kreiranja “Smart” foldera, zapravo virtualnih direktorija koji filtriraju i prikazuju datoteke ovisno o tagovima kojima su označene

Nažalost, Linux zajednica još uvijek premalu pažnju posvećuje rješavanju ovakve vrste problema. Razvija se Beagle no po mom sudu još je daleko od korisne aplikacije. Razvijaju li se (vjerovatno da) i u kojoj su fazi filesistemi koji podržavaju tagiranje i “Smart foldere” ne znam.

Trenutno živim i radim u “mixanoj” OSX/Linux okolini, no kako sve veći i veći broj datoteka dobija tagove (koji su neiskoristivi na linuxu) bojim se da ću završiti izoliran na OSX platformi i zato bih što prije želio vidjeti spomenute alate i mogućnosti u Linux svijetu.

Kako organizacija osobnih datoteka može funkcionirati na OSX-u, početnicima dobro opisuje ovaj članak iz Macworlda (hvala Lifehackeru), a neki bi tamo spomenuti koncepti (The searcher’s strategy) nama linuxašima mogli i trebali poslužiti kao vodilja kakav file management treba omogućiti na Linuxu.

Znam, znam “two-panel” file manageri su sjajna stvar, ali treba ih već jednom prerasti.