Toni Milovan

Svake godine velika imena web teorije sastavljaju liste top 10 stvari koje ne treba raditi u web dizajnu jer donose više štete nego koristi. Te se liste naravno iz godine u godinu razlikuju kako se web industrija razvija i kako se neke greške iskorjenjuju dok nove dolaze. Svih tih godina nažalost mi u Hrvatskoj muku mučimo sa greškama koje su drugdje odavno iskorjenjene. Iz godine u godinu ja ih susrećem na hrvatskom webu, ili moram moliti dizajnere ili naručitelje da od njih odustanu. Nekad s više uspjeha, nekad s manje.

Eto nekoliko vjetrenjača s kojima se godinama borimo i koje nas gotovo u svakom drugom projektu ponovo izazivaju. Uz njih su i razlozi zašto ih valja izbjegavati.

1. Intro stranice (sa slikom i linkom “ulaz” ili “dobrodošli”) i intro animacije - takozvana vrata

Ako vam je namjera iritirati posjetitelje ili vam nije stalo da vam se ljudi ponovo vraćaju na stranice slobodno koristite, usuprotnom nemojte koristiti vrata (intro) ako baš nemate valjani razlog. Intro stranice proizlaze iz nerazumijevanja i nepoznavanja funkcioniranja web medija. Najčešće ih predlažu dizajneri koji su specijalizirani za tiskovine jer im predstavljaju prirodan nadomjestak naslovnice odn. korica. No glavna je uloga korica da štite samu publikaciju od habanja što je na webu potpuno nepotrebno. Dok korice na publikaciji čine i određeni dio “user experience-a” na webu intro stranica samo predstavlja smetnju jer:
- oduzima dragocjeno vrijeme dok se učitava
- priječi izravan pristup informacijama, što ometa i tražilice i korisnike
- korisnici povratnici bivaju nakon nekoliko posjeta njome iz iritirani koliko god dobro napravljena bila
Vodeće škole web dizajna već godinama savjetuju: izbjegavajte intro stranice u širokom luku i iskoristite prvu stranicu na koju posjetitelji dolaze da im date najvažnije informacije.

2. Pozadinska glazba (koja se učitava uz stranicu i sama počinje svirati).

Iako mnogi misle da JE, ovo NIJE dobar štos. Pozadinska glazba je još jedna nepotrebna iritacija posjetitelja. Posjetitelj na stranice dolazi isključivo u potrazi za informacijom (kakva god ona bila). Posjetitelj u najvećem broju slučajeva ne očekuje i ne želi od web stranice da svira. Veliki broj ljudi web stranice posjećuje na poslu, ili kod kuće kasno navečer, ili dok sluša glazbu po svom izboru. U bilo kojoj od ovih situacija pozadinska će glazba na web stranici biti neželjena, iritantna i što je najvažnije neočekivana. S druge strane, kako pozadinska glazba nema ama baš nikakvu korisnu funkciju na web stranici, najmanja je šteta ako je uopće ne implementiramo. Osim toga:
- otežava učitavanje stranica
- troši bandwidth
- player znatno opterećuje starija računala
- …

3. Flash navigacija

Kratko, jasno i veliko NE. Flash navigacija razbija samu koncepciju hiperteksta na kojem počiva web. Hipertekst je tekst koji sadrži poveznice na druge dokumente ili objekte. Tražilice uspješno indeksiraju naše stranice jer znaju raditi s hipertekstom. Flash nije hipertekst, tražilice ga ne razumiju, a mnoga računala i sustavi imaju problema s njegovim ispravnim prikazivanjem. Ukoliko želite otežati posjetitelju pristup informacijama i nije vas briga hoće li vas tražilice indeksirati (i time vaše stranice učiniti dostupnijima) koristite slobodno, usuprotnom izbjegavajte kad god možete.

4. Mysterymeat navigacija

Više o tome u prethodnom članku.

5. Inzistiranje da sav sadržaj stane na prvi vidljivi ekran ili da se kontrolira vertikalna dimenzija sadržaja

Ovo je pogrešno iz više razloga. Prvo: različite rezolucije ekrana određuju različite dubine stranica na svakoj od njih, a vi nemate utjecaj na to u kojoj će se rezoluciji stranica gledati. Drugo: Na gotovo svim rezolucijama u većini slučajeva vidljiva površina ekrana jest premala za prikazivanje svih potrebnih informacija. Treće: HTML specifikacija (ni CSS) sama po sebi ne pruža mogućnosti za kvalitetnu vertikalnu kontrolu i poravnavanje sadržaja. Npr. na različitim sustavima tekst je različitih veličina, teško je predvidjeti broj redaka teksta tj. gdje će koji element završiti i sl.. Četvrto: iz određenih razloga (vjerovatno zbog godina čitanja s papira) ljudi nabolje percipiraju sadržaj predstavljen na dva do tri ekrana dubine, što u proporcijama predstavlja npr. stranicu knjige ili magazina.

Dok ne dobijemo HTML specifikaciju koja će nam uspješno omogućiti vertikalnu kontrolu sadržaja ili dok ne dobijemo dovoljno velike ekrane sa za nas prirodnijim proporcijama od 4:3 ili 16:9 jednostavno je uzaludno inzistirati na vertikalnoj kontroli. Puno je bolje je dizajn prilagoditi postojećim tehnološkim mogućnostima.
NE-ova ima naravno još no ovih je 5 trebalo odavno odumrijeti. Ako mislite da je ipak još nešto ovdje trebalo istaknuti navedite to u komentarima.