Stari i novi posjetitelji
Svima je jasno da je najbolje mjerilo uspjeha određenog web sajta količina posjeta/posjetitelja.
Iznenađuje stoga koliko se često mora posebno isticati i objašnjavati koji je najbolji omjer novih posjetitelja i povratnika na korporativnim web stranicama.
Odgovor je naravno vrlo jasan: omjer kojem treba težiti je 60:40%. Ovisno o situaciji, trenutku i prirodi web sajta poželjna može biti prednost jedne ili druge skupine, ali udio bilo koje skupine veći od 60% na duži rok nikako nije poželjan.
Zapravo je vrlo jednostavno. Ukoliko stalno imamo samo nove posjetitelje to nam govori da smo vrlo dobro odradili marketing web sajta, ali da nam sa sajtom nešto ne štima. Ljudi se ne vraćaju. Prije ili kasnije istrošiti će se količina novih posjetitelja koji mogu stići na naše stranice i broj posjetitelja će opadati.
Ovo je dobro za jednokratne promotivne akcije i za gotovo ništa drugo. Ja čak osobno ozbiljno sumnjam da se bilo što pozitivno može postići za vrijeme jedne (ili dvije) posjete web stranicama. Općepoznata činjenica je da se na webu željena akcija (upit, kontakt, kupnja…) u velikoj većini slučajeva ostvaruje tek nakon višestrukog posjećivanja određenog sajta.
S druge strane veliki udio povratnika nam govori da imamo vrlo zanimljiv web proizvod (ljudi se stalno vraćaju) ali da nam promocija tog web proizvoda ili njegova dostupnost ozbiljno zaostaju, što na kraju neminovno rezultira gubitkom posjetitelja.
Postoje naravno zatvorena društva (communities) koja vrlo sporo rastu. Npr. igrači određenih igara, članovi određenih diskusijskih skupina itd. gdje se ni ne očekuje veliki prirast korisnika. Svejedno, valja imati na umu da određena količina korisnika stalno otpada čak i u takvim zajednicama (zasićenje, drugi interesi i sl.) te da se bez pritjecanja svježih posjetitelja i takvi sajtovi izlažu opasnosti gubitka posjeta.
Koliko god željeli u određenom trenutku maksimizirati rast posjetitelja ili učestalost njihova vraćanja, moramo biti svjesni da će rezultat zanemarujemo li jednu ili drugu skupinu dulje vremena uvijek biti gubitak posjetitelja.
Netko će reći zašto baš 60:40, zašto ne 80:20. U stvari omjer 80:20 bi u dosta slučajeva bio zadovoljavajuć kad bi pouzdano mogli utvrditi koji su posjetitelji novi, a koji su povratnici. Nažalost uvijek treba računati na nezanemarivu razinu pogreške koju će bilo koji sustav za analizu posjeta generirati.
Ponekad će sustav novog posjetitelja registrirati kao povratnika (npr. kod dinamičkih IP adresa ili javnih računala s više korisnika), a ponekad će povratnika registrirati kao novog korisnika. Ako je razina pogrešake oko 10% (što je vrlo moguće), tada smo kod omjera 80:20 previše blizu neželjenim ekstremima da bi se isplatilo riskirati.
Držimo li se s druge strane unutar omjera 60:40 kroz duži vremenski period, možemo biti poprilično sigurni u stabilnost broja posjeta i nadati se eventualnom rastu broja posjetitelja.
Tagovi: evaluacija, Web i internet, članci
